Vjernici koji proučavaju Bibliju dobro znaju da je Božji narod – Izrael – po Božjem uputstvu upotrebljavao trube. Svećenici su trubili, a narod je bio poučen kako da prepozna trubne glasove. Trubom su svećenici pozivali narod na praznike i na polazak u boj na naprijatelje Božjeg naroda. (4.Mojs. 10,1-10)
         Kod duhovnog Izraela apostol Pavao piše: „Jer ako truba da nerazgovijetan glas, ko će se pripraviti na boj.“ (1.Kor. 14, 8). Isti apostol piše: „Jer naš rat nije s krvlju i s tijelom, nego s poglavarima i vlastima i s upraviteljima tame ovoga svijeta, s duhovima pakosti ispod neba. Toga radi uzmite sve oružje Božje...“ (Efež. 6,12.13). Znači, Božja riječ – Biblija – je to oružje Božje.
         U našoj Bibliji, u Otkrivenju, 8. i 9. gl. i 11, 15-19 se opisuje sedam anđela da stoje pred Bogom, i tamo im se dalo sedam truba (Otkr. 8,2.6.7). Zatim, kako su anđeli jedan po jedan trubili, Ivan je gledao što se događa na zemlji za vrijeme njihovog trubljenja.
         1) „I prvi anđeo zatrubi, i posta grad i oganj, smiješani sa krvlju i padoše na zemlju, i trećina drva izgorje, i svaka trava zelena izgorje.“ Ovdje opet Božje oružje – Biblija i samo Biblija sama sebe objašnjava. Kad čitamo Božju riječ moramo staviti duhovne naočale i gledati duhovnim očima. Grad, oganj s krvlju su padali na zemlju kada je prvi trubač trubio.
         Ovi trubači koje je Ivan vidio da stoje pred Bogom, to su izabrani vjernici koji trube ono što su dobili od Boga, a trube kod Božjeg naroda ili u Božjim crkvama. Grad, tj. led i oganjsu padali, što znači da su bili gore, ali nisu prihvatili ono što su trubači objavili, što su donijeli od Boga na zemlju. Led i oganj, ako bi bilo doslovno, onda bi oganj istopio led i bila bi kiša i ništa na zemlji ne bi izgorjelo.
         U trubama čitamo da je uvijek trećina bila uništavana. Nešto slično kao kada je rat počeo na nebu i trećina zvijezda palo na zemlju. (Otkr. 12,3.4). Ako pažljivo pročitamo ove stihove (Iz. 28,2; 30,30; Ez. 13,11.13; 38,22), vidjet ćemo slične riječi koje su u prvoj trubi. A znamo iz Biblije da su drva i trava isto ljudska bića (Iz. 40,6-8). Ove trube se mogu najbolje razumjeti kad dođemo do četvrte i sedme trube. U sedmoj trubi se točno može znati tko je bio trubač i gdje je trubio. Pa kad tu trubu stavimo na njeno pravo mjesto, onda to trebamo učiniti i s ostalim trubama u prošlosti, jer mi svi još živimo u sedmoj trubi. Ses. White piše da trebamo usporediti stih sa stihom i vidjet ćemo da Biblija sama sebe objašnjava. Tako je isto radio i William Miller. Dakle, ovi trubači su trubili u svih 7 perioda vremena u kršćanskoj eri u Božjim crkvama.
         2) „ I drugi anđeo zatrubi, i kao velika gora ognjem zapaljena pade u more; i trećina mora posta krv. I umrije trećina stvorenja koje živi u moru, i trećina lađi propade.“ (Otkr. 8,8.9). Gora ognjem zapaljena je pala u more i tada je od te zapaljene gore trećina mora postalo krv. Što je to gora? Pročitajte ove stihove: Iz. 27,13; 30,29; 56,7; Ez. 20,40; 17,23.24; Zah. 8,3; Dan. 9,16. Ovdje vidimo da je Jeruzalem nekad bio sveta gora, a nekad je bio mrzost i opustošenje. Ovo isto potvrđujem iz Otk. 17,9 – „Ovdje je um, koji ima mudrost. Sedam glava, to su sedam gora na kojima žena sjedi...“
         Znamo da su sedam crkava u kršćanskoj eri, kako čitamo u Otk. 2. i 3. gl. Ni jedna crkva nije prihvatila posljednju opomenu, osim malog ostatka od kojeg je postala sljedeća crkva. A neposlušne crkve postaju kćeri Rima. Bivša sveta gora postaje gnusoba pustošna kad odbaci trubni glas trubača koji je donio posljednju opomenu s neba. Tada bivša Božja crkva padne u more, tj. ujedini se sa svijetom u otpalim crkvama. Ali kako u drugoj trubi piše da je trećina lađa propalo, znamo da u svakoj lađi ima vođa tih lađa, što nam hoće reći da za vrijeme druge trube su vjernici već bili podijeljeni u grupe, nešto slično kao i danas među ASD. U svakoj trubi čitamo da je skoro uvijek trećina bila uništavana, ali uvijek na drugačiji način. To je samo zato što svjetlost koju donose s neba trubači ili Božji vjesnici uvijek otkriva po neke zablude u Božjim crkvama, i kad vjerni ostatak prihvati glas trube i učini što vijest s neba traži, tada otpočne sljedeća crkva. Sotona će opet malo pomalo zaslijepiti vjernicima oči i ne znajući oni prihvate nova pogrešna učenja, kao što znamo da su vjernici u protestantskim crkvama za vrijeme šeste trube objelodanili lažna učenja koja su prihvaćena iz Katoličke crkve. Ako Božja crkva ima zablude pomiješane s istinom, onda ona ne može biti svjetlost svijetu, nego tama.
         „I treći anđeo zatrubi, i pade s neba velika zvijezda, koja goraše kao svijeća, i pade na trećinu rijeka i na izvore vodene.“ Zašto pada zvijezda koja je gorjela kao svijeća kada je trubio treći anđeo svojom trubom? I kada je pala zagorčila je ne veliki dio naroda, tj. ne more nego manji dio - rijeke i izvore vodene; jer znamo da su vode „ljudi, narodi, i plemena i jezici.“ (Otk. 17,15). Tako je kad netko od vođa padne jer je odbio prihvatiti opomenu trećeg anđela s trubom i tada je postao pala zvijezda, i radi svog otrova u sebi zagorčio je vodu u rijekama i u vodenim izvorima, i mnogi ljudi su pomrli od te vode koju je ta zvijezda zagorčila. Ipak, samo trećina rijeka je postala gorka od one velike zvijezde.
         4) „I četvrti anđeo zatrubi, i udarena bi trećina sunca, i trećina mjeseca i trećina zvijezda, da pomrča trećina njihova, i trećina dana da ne svijetli, tako i noći.“ (Otk. 8,12). U trećoj trubi, zvijezda je pala i zatrovala narod i mnogi ljudi su pomrli. A ovdje, u četvrtoj trubi, je još gore stanje zavladalo kad je ovaj anđeo trubio. Koga simbolizira sunce, mjesec i zvijezde kad padnu ili potamne i ne svijetle za trećinu svoje svjetlosti? Da pogledamo u Bibliju, jer ona sama sebe objašnjava. Zato pažljivo pročitajmo ove stihove: Post.15,5; 37,9.10; Pj.6,9; Dan. 8,10; Otk.1,20; 12,1. Ako vjerujemo da Biblija sama sebe objašnjava, onda trebamo isto vjerovati da sunce, mjesec i zvijezde u simbolu predstavljaju Božji narod ili Božju crkvu. A kada te nebeske svjetlosti potamne za trećinu, onda je, što kažemo, tamno doba. Nebeske svjetlosti na svodu nebeskom su postavljene da obasjavaju ovu zemlju i da dijele svjetlost od tame....Pročitajte pažljivo 1. Moj. 1,14-19.
         U Otk. 8,13 čitamo da je Ivan vidio, u to tamno doba, jednog anđela koji je letio posred neba da govori glasom velikim: „teško, teško, teško onima koji žive na zemlji od ostalijeh glasova trubnijeh trojice anđela, koji će trubiti.“ Mi znamo po Otk. 14,6-12 da su anđeli koji lete posred neba ljudska bića koja Bog bira da objave vijest s neba. Tako i u ovo tamno doba, Bog je imao svoje vjesnike koji su velikim glasom objavljivali i ono što dolazi ubuduće u vremenu trojice trubača. A to je Sard, Filadelfija i Laodiceja. Znamo da je u pokretu Williama Millera trubila šesta truba, a poslije ili od 1844. god. je počela trubiti sedma truba i ona još uvijek trubi u ovom laodicejskom periodu vremena.
         5) „I peti anđeo zatrubi, i vidjeh zvijezdu gdje pade s neba na zemlju, i dade joj se ključ od studenca bezdana...“ (Otk. 9,1-12) Ako pažljivo pročitamo u Otk. 3,1-6, vidjet ćemo stanje sardske crkve. Riječ „zatrubi“ znači – u početku trubljenja truba se pokaže karakter vjernika u Božjim crkvama. Čitamo da kada je Sotona pao, on je povukao sa sobom trećinu nebeskih anđela. Tako isto i ova zvijezda koja je pala uslijed trubljenja pete trube, tj. objavljivanja vijesti od Boga. Kad je zvijezda pala (vođa crkve Božje), tko joj je dao ključ da otvori studenac bezdana (rupa koja nema dna)? Taj bezdan je bio zaključan, pošto je trebao ključ. Dim koji je izašao iz studenca bezdana je pocrnio sunce (vođe) i nebo, a iz dima su izašli skakavci koji su u sebi imali otrov, i vidimo da su mučili samo one koji nemaju pečat Božji na svojim čelima. Znamo da je Bog uvijek imao vjernike na zemlji koji su držali subotu, a ona je pečat Božji.
         Opet Biblija sama sebe objašnjava. Čitamo u Nahumu 3,17: „Glavari su tvoji kao skakavci i vojvode tvoje kao veliki skakavci.“ Iz prirode i iz iskustva znamo da kad skakavci uđu u polje gdje su usjevi za ljudsku hranu, oni unište cijelo polje i narod nema hrane za sebe. Bog nije stvorio čovjeka da muči druga ljudska bića. To je sotonski duh u ljudima i Sotona ih goni i silom ih gura da muče druge. Na primjer, sada u naše vrijeme, Gen. Konf. ASD naredi vođama crkava ASD da propovijedaju i da rade ovo ili ono, tako da ti duhovni pastiri stada pod pritiskom viših vođa tako rade, iako znaju da je to zlo i nepravedno, ali klanjaju se svojim pretpostavljenima. Tako je bilo, eto, i u Sardu. Sotona kroz vođe crkava utiče da oni muče svoju braću time što njihova braća moraju raditi, iako im savjest kaže da je to što moraju raditi, zlo. Takvo mučenje je trajalo pet mjeseci, proročki je to 150 god. (dan za godinu).
         Ja ne vjerujem da će išta biti bolje po Otk. 18,1-5, jer postaje stan đavolima... Ovi glavari i vojvode, tj. skakavci su dobro zaštićeni kao pravi ratnici na bojnom polju. Ti skakavci ili ta dobro naoružana vojska je imala svog cara. Tu možemo vidjeti nešto slično kao kod Ez. 9,2 – ljude sa smrtnim oružjem u ruci, ali ovi ubijaju, a ne samo da ih muče. Jer ako skakavci žele smrt, žele mir.
         6) „i šesti anđeo zatrubi, i čuh glas jedan od četiri roglja zlatnoga oltara, koji je pred Bogom.“ Ovaj zlatni oltar se nalazi u prvom odjeljenju, tj. u svetinji, ali pred zavjesom koja je zaklanjala ili dijelila svetinju od svetinje nad svetinjama. Tu je bio Isus pred kadionim oltarom, kao što je to Aron radio; to čitamo u 2. Moj. 30,1-8 (Otk. 9,13-21)
         Čitajući Veliku borbu, svi znamo da su prognani vjernici iz Europe došli u ovu zemlju – Ameriku – koja je u proročanstvu prikazana kao zvijer, ali rogove je imala kao janje. A Sotona je uvijek tamo gdje je i Božji narod i slijedi ga u stopu. Pitanje: Koja je to velika rijeka Eufrat gdje su četiri anđela bila svezana i zašto? Čitamo da će i Sotona biti svezan (Otk. 20,1-3). Sjetimo se riječi u Prvom Svjed.: Dok svjetlost ne dođe, nema grijeha. Ali kada svjetlost dođe i ona se odbaci, onda dolazi osuda i gnjev.
         Sotona je dobro znao da je Božji narod ponio sa sobom pogrešna učenja iz Rimokatoličke crkve. On i njegovi generali su vjerni istraživači proročanstva i čitamo, kako piše ses. White, da Sotona, kada mi pripremamo neki govor koji ćemo održati, pazi na biblijske citate koje bilježimo na papir. Tako je Sotona bilježio ono što je William Miller računao kod Dan. 8,14. Točno na određeno vrijeme po proročanstvu je zatrubila vijest prvog anđela iz Otk. 14,6.7. Tada su bila odriješena i četiri Sotonina generala koja dotle bila vezana kod velike rijeke Eufrat. Svi znamo da su se na obalama Amerike iskrcali vjernici i zato se ovdje u Americi najviše objavljivala vijest prvog i 1844. i vijest drugog anđela. Opet ponavljam – Dok svjetlost ne dođe, nema grijeha jer nema ni svjetlosti koja bi se odbacila. Ali kada svjetlost dođe i kada se odbaci, onda dolazi osuda i Božji gnjev.
         Ne mogu vjerovati da ASD ne mogu razumjeti što je i tko je taj veliki narod na zemlji. Jer bar po šestoj trubi i po tome gdje taj anđeo trubi, lako se moglo razumjeti da je ta velika rijeka Eufrat Amerika, a ne Turska. Isto znamo da ova velika rijeka Eufrat ima udjela i u šestom zlu u Otk. 16,12. Što bi Turska radila u šestom zlu? Znamo da dvorožna zvijer ima izvršiti veliki dio koji je u proročanstvu u Otk. 13,11-18. Tako da čim su četiri generala bila odriješena, odmah je bila spremna sva njegova vojska i Ivan je čuo njihov broj. Broj vojnika na konjima je bio dvjesto tisuća tisuća, tj. dvjesto milijuna dobro naoružane sotonske vojske i oni su poubijali trećinu ljudi. Oružje im je bilo „oganj, dim i sumpor“. Ova tri zla su izlazila iz usta njihovih konja, ali usta su im bila lavovska.
         Sotona nije imao pravo niti bi mogao ubijati protestante sve dok im nije zatrubila vijest prvog anđela o času suda i o Kristovom dolasku. I čim su te crkve odbacile vijest prvog anđela, tada je i Gospod njih odbacio i te su crkve izgubile Božju zaštitu i Sotona je nad njima zadobio punu vlast. Trećina je bila poubijana, a ostali se nisu pokajali, kako to čitamo u 20. i 21. stihu. Možda će netko misliti otkud Sotoni dvjesto milijuna dobro naoružane vojske. Zašto je Isus pitao: „kako ti je ime? A on reče: legion...“ (Luka 8,30) Čitamo u Vel. Borbi, 333. orig. str.: „U rimskoj vojsci legija se sastojala od tri do pet tisuća ljudi.“ Toliko je đavola ušlo u onog jednog jadnika.
         Pa koliko je onda legija demona napalo protestantske, tadašnje Božje crkve? Isto znamo da je tada vladao i veliki fanatizam kao i u vrijeme Luthera, i u svim probuđenjima, tj. pokretima Sotona je imao udjela. Sotona je isto bio i kod onih 50 tisuća odvojenih od crkava. Spomenula sam da je u svakoj trubi trećina bila uništena, ali uvijek na drugi način ili drugačijim oružjem. Kao npr. o času suda od 22. listopada 1844. god. oružje je bilo: O danu i času ne zna nitko. To je tada đavao koristio i prevario sve koji su odbacili vijest s neba. To je bilo oružje koje je ubijalo trećinu ljudi. Moram spomenuti ili opomenuti vjernike da mi još uvijek živimo u vremenu sedme crkve Laodiceje. Živimo u vremenu šestog pečata, tada je bilo padanje zvijezda...Zašto se zemlja zatresla baš kada se otvorio šesti pečat? Je li i to nešto slično kao kada je anđeo „zatrubio“ pa je velika zvijezda koja je gorjela kao svijeća pala?
         Tako nešto slično je i ovdje kada se otvorio šesti pečat, tada su i zvijezde pale i zemlja se zatresla (narod je bio u rešetu), sunce je postalo crno kao vreća i mjesec je postao kao krv...(Otk. 6,12.13) Znači da još uvijek zvijezde padaju na zemlju, kao što smokva odbacuje pupke svoje kad je veliki vjetar zaljulja. Vjetar lažne nauke – oganj, dim i sumpor. Pogledajte ovo oružje koje ubija trećinu:
         „Propovjednici i vođe su ih stalno obilazili nastojeći da ih što čvršće vežu za crkvu... Vidjela sam kako se pojedini naporno bore da bi se oslobodili i najzad kidaju uža kojima su bili vezani. Oni uspijevaju da se odupru pokušajima propovjednika da ih i dalje vezuju za crkvu i oglušuju se na njihove stalno ponavljane tvrdnje: ´S nama je Bog. Mi imamo istinu.´ Pojedinci su stalno napuštali zajednice koje su ostale u tami i prilazili oslobođenima koji kao da su stajali na jednoj otvorenoj poljani uzdignutoj iznad zemlje.“ (Rani spisi, pod naslovom Razjašnjenje adventnog pokreta) Ja ovo zovem: Borba na osvijetljenom bojnom polju.
         Znamo da nijedna od protestantskih crkava nije prihvatila vijest prvog anđela iz Otk. 14, 6.7. Da su te crkve prihvatile vijest o času suda, one bi trebale odbaciti zabludu o besmrtnosti duše. To su ponijeli još od katolika koji još uvijek vjeruju da kad čovjek umre, duša mu odlazi u raj ili u pakao gdje se muči, a ako bi prihvatili da Isus dolazi 1844. god., onda bi trebali odbaciti zabludu o tisućgodišnjem carstvu na zemlji. Ali svjetlost vijesti prvog anđela je otkrila te zablude, samo vođe su radije odbacili vijest, nego da priznaju da su otrovnim vinom napajali svoje stado. U Vel. bor. čitamo da su protivnici vijesti prvog anđela nekoliko puta htjeli oduzeti život Williamu Milleru kad je izlazio tamo gdje je držao govor. Čitamo da je borba Williama Milera bila samo malo manja od borbe Luthera s Rimskom crkvom.
         U ovim trubama vidimo i gnjev naroda protiv trubača koji su trubili ono što su dobili od Boga. Vidimo da je u svakoj trubi bilo uništenje trećine naroda koji su isto prikazani u simbolima drva, trave i morske, riječne i izvorske vode (ljudi, narodi, plemena i jezici). Pa zatim pomračenje sunca, mjeseca i zvijezda i dana i noći za trećinu. Zatim pala zvijezda je otvorila studenac bezdana i izašao je dim i pocrnilo je sunce i nebo od dima studenčeva... a zatim odriješenje 4 generala koji su svezani kod velike rijeke Eufrat. (u Karadžićevom prijevodu piše „kod“, a u engleskom piše „na rijeci“. Bili su vezani na američkom tlu, a ne kod američkog tla.)
         A oružje je bilo prikazano kao oganj, dim i sumpor, i od toga je isto trećina bila uništena, a ostali se nisu pokajali, nego su i dalje služili đavolima... Razlika je u trubama samo zato što su za vrijeme tih trubača uvijek bile drugačije zablude u svakoj crkvi i u svakom periodu vremena. Svjetlost koju su trubači donijeli s neba je otkrila zablude u tim crkvama i zato naročito vođe crkava sa svojim smrtnim oružjem uništavaju trećinu naroda. To možemo najbolje razumjeti u pokretu Williama Millera. Opet ponavljam da su ovi trubači otkrivali zablude kod Božjeg naroda i samo zato vođe crkava u vremenu tih trubača su uvijek bili najveći protivnici svjetlosti trubača. Pročitali smo mnoge riječi koje su u 7 truba da ih ima i u 7 zala. Pa zato opet moram reći da je naša velika greška što su u sve 3 crkve ASD ove trube izbačene na ratove i politiku.
         U vezi četvrte trube je otvorena sotonska laž da se proročanstvo u vezi sunca, mjeseca i zvijezda koji su potamnili, ispunjavalo kod rimske državne vlasti. Opet kažem, ako bi se skupile sve tri Gener. Konf. ASD, one ne bi mogle naći ni jedan biblijski stih da bi to potvrdile sa „Tako govori Gospod“. A isto tako ni u knjigama Ellen White. To svi mogu vidjeti u biblijskim citatima koje sam navela ovdje u ovim papirima. Svi trebamo znati da su zemaljske vlasti prikazane kao divlje i pitome zvijeri po Dan. 7,3-7 i 8,3-5, ali nikada da su nebeske sile. Kako sam već rekla, zla koja se spominju u trubama ima ih u 7 zala, a ima ih i u izlijevanju zala na Egipat, samo tamo je bio tjelesni Izrael, a ovdje je duhovni. Oružje uništenja trećine je isto simbolično, ne doslovno. Trećina je zato što su kazne bile u vremenu milosti, a u 7 zala više nema milosti i zato nema napisano da je trećina uništena.
         7) „I sedmi anđeo zatrubi i postaše veliki glasovi na nebesima govoreći: posta carstvo svijeta Gospoda našega i Krista njegova i carovaće u vijek vijeka.“ (Otk. 11,15-19) „I dvadeset i četiri starješine koji sjeđahu pred Bogom na prijestolima svojima, padoše na lica svoja i pokloniše se Bogu.“ Ove dvadeset i četiri starješine su otkupljeni s ove zemlje i to čitamo u Otk. 5,8-10. Ovdje pripada i Dan. 7,13-14. Ovo proročanstvo se ispunilo 1844. god. kada je Isus prešao iz svetinje u svetinju nad svetinjama. „I neznabošci se prognjeviše, i dođe gnjev tvoj i vrijeme mrtvima da se sudi... I otvori se crkva Božja na nebu i pokaza se ćivot zavjeta njegova u crkvi njegovoj...“
         Spomenula sam da mi od 1844. god. živimo u vremenu trubljenja sedme trube i zato svi trebamo znati tko je bio trubač i gdje je trubio. Kod svjetskih careva koji porobljavaju druge narode pod svoju vlast ili kod Božjeg naroda u kršćanskoj eri? „Vidjela sam kako je Otac ustao sa prijestola i ognjenim kolima otišao u svetinju nad svetinjama, iza druge zavjese i tamo je sjeo. (Znači da je Otac do 1844. god. bio u prvom odjeljenju, a ne kako Ford kaže da je prijestolje na kojem Otac sjedi uvijek bilo samo u svetinji nad svetinjama.) Zatim je sa prijestola ustao i Isus... On zatim podiže svoju desnicu i mi začusmo Njegov umilni glas: Sačekajte ovdje; ja idem svome Ocu da primim carstvo; nastojte da vam haljine (karakter) ostanu čiste, a ja ću se ubrzo vratiti sa svadbe i uzet ću vas k sebi.“ Ovo je prvi dio trubljenja sedme trube u vezi Kristovog carstva.
         „I neznabošci se prognjeviše, i dođe gnjev tvoj i vrijeme mrtvima da se sudi.“ U Vel. bor. pod naslovom „Istražni sud“ je objašnjeno da je taj sud počeo kad je Isus ušao u svetinju nad svetinjama i počinje prvo od mrtvih, tj. od onih koji su prvi živjeli na zemlji, a zatim je nad nama živima. O tom sudu čitamo kod Dan. 7,9.10, a isto i da tada Krist dolazi k Ocu „Starcu“ da primi carstvo. (Dan. 7,13.14)
         „I otvori se crkva Božja na nebu, i pokaza se ćivot zavjeta njegova u crkvi njegovoj, i biše sijevanje munja, i glasovi, i gromovi, i tresenje zemlje, i grad veliki.“ (Otk. 11,19) Sada pitanje za sve ASD u sve tri crkvene organizacije: Tko je bio trubač sedme trube i gdje je trubio? Pa i u šestoj trubi se jasno vidi gdje su 4 generala bili svezani, jer je protestantima tek u vijesti prvog anđela iz Otk. 14,6.7 došla svjetlost koja je otkrila zablude. Sotona je dobro znao da ništa ne može i nema pravo ubijati sve dok ne dođe više svjetlosti u protestantske crkve i dok one ne odbace vijest prvog anđela, jer tada i Bog njih odbacuje i one postaju plijen Sotone.
         Znamo da je Ellen White bila pokazana svetinja i svetinja nad svetinjama, i sve što je tamo vidjela ona je to predala – „trubila“ - Božjem narodu u Božjoj crkvi. To čitamo u Ranim spisima pod naslovom „Kasnija viđenja“, 32. orig. str. Pitanje: Kad je ses. White objavljivala da je vidjela otvorenu crkvu Božju i u njoj kovčeg zavjeta s Božjim zakonom, je li tada stvarno netko čuo i vidio da sijevaju munje i glasovi i gromovi i tresenje zemlje i grad veliki, nešto slično kao kad je Gospod davao Izraelu svoj zakon i Mojsije ga predao tjelesnom Izraelu? Je li „grad veliki“ bio kad su protivnici subote postali kao zamrznuta voda, tj. led ili grad, i je li tada bio i potres ili je onaj narod bio stavljen u rešeto i rešeto se treslo kako to čitamo u Amos 9,9?
         Sada da na brzinu pogledamo kako sve tri crkve ASD vjeruju i uče druge o ovim trubama i kako ih objašnjavaju samo sa svjetskom poviješću u vezi ratova u svijetu. Prvo moramo razumjeti da su ovi trubači stajali pred Bogom i tamo su dobili što će trubiti na zemlji. Prva truba se opisuje u Otk. 8,7. Sve tri crkve ASD su uzele objašnjenje iz knjige Urije Smitha kojoj je on dao ime „Daniel i Otkrivenje“. „Prva truba nam skreće pažnju na grad i oganj smiješan s krvlju koji padaju na zemlju.“ I dalje kaže da se ovo proročanstvo ispunilo tijekom invazije Gota na Rimsko carstvo pod vodstvom Alarika, a grad, tj. led je zato što je taj narod sa sjevera. Oni kuda su prolazili, klali su i palili. U drugoj trubi, za veliku goru ognjem zapaljenu kažu ASD da ona simbolizira vandalsku vojsku pod vodstvom Genserika. Kako je taj rat bio većinom na moru, zato piše da je tada trećina mora postalo krv. (Otk. 8,8.9)
         Ovdje moram postaviti pitanje svim ASD: Kako to da je zbog ovog rata trećina mora postalo krv, a za vrijeme sedme trube smo imali dva velika svjetska rata, a naročito u Drugom svj. ratu je tisuće naroda poginulo u moru, i u sedmoj trubi nema baš nijedne riječi da je trećina mora postalo krv?
         „Treća truba nas upoznaje s još jednim poglavicom i osvajačem koji je kao kometa ili sjajna zvijezda zasjao nad Rimskim carstvom. To je bio Atila, poglavica ratobornih Huna. Ova zvijezda je pala na trećinu rijeka i na vodene izvore. Pozornica Atilinih operacija bio je sjeverni dio Italije, oblast odakle su izvirale mnoge rijeke i potoci.“ To je Uriah Smith povadio iz povijesti i time je on pokrio ili sakrio duhovna proročanstva za Božji narod. Sigurna sam da ratoborni Atila nije nikada bio nosilac svjetlosti s neba niti je on svijetlio kao svijeća.
         Razmišljala sam o Atili i o tome da je njegova pozornica bila dio sjeverne Italije, i sjetila sam se jedne propovijedi u Reformnoj crkvi gdje je propovjednik čitao iz neke knjige koju je navodno pisala Ellen White, da je Uriah Smith kao vršio dobro djelo i da ga njegovi sinovi trebaju nastaviti. Pa razmišljam, zašto njegovi sinovi nisu nastavili djelo objašnjavanja proročanstava ne samo za Atilu koji je, eto, kao zvijezda napredovao u ratu protiv Rima. Zar nisu trebali objasniti Prvi i Drugi svjetski rat pa i Hitera kao još veću zvijezdu, jer je on podigao rat protiv cijele Europe. Čudim se da tako nešto mogu prihvatiti kao nebesku istinu o Genseriku i o Atili, dok ne mogu naći ni jedan citat iz Biblije da takvo objašnjenje mogu potvrditi sa „Tako govori Gospod“.
         „Četvrta truba...ukazuje na to da je bila udarena trećina sunca, mjeseca i zvijezda. Ovi simboli bez sumnje ukazuju na najviše organe vlasti u Rimskom carstvu: careve, konzule i senatore...“ Ovo je, zaista, grozno sotonino djelo pa i još veća gnusoba pustošna nego što je bio nekadašnji Jeruzalem. Nitko na zemlji ne može naći nijedan biblijski stih da ovakvo objašnjenje potvrdi sa „Tako govori Gospod“. A ako se to ne može, pa kako mogu milijuni ASD prihvatiti tako nešto što je daleko od Biblije - Božje riječi - kao što je nebo daleko od zemlje. Pa još takozvani Reformni pokret i moćni anđeo iz Otk. 18,1 da ima obraza takvo što napisati.
         Nikada Gospod nije prikazao svjetske vladare kao sunce, mjesec i zvijezde koje je Stvoritelj neba i zemlje stvorio četvrtog dana i postavio ih na svodu nebeskom. „Potom reče Bog: neka budu vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan i noć, da budu znaci vremenima i danima i godinama... I stvori Bog dva vidjela velika: vidjelo veće da upravlja danom, i vidjelo manje da upravlja noću, i zvijezde... i da dijele svjetlost od tame.“ tj. da dijele istinu od zablude, i da obasjavaju ovu zemlju. Ove nebeske svjetlosti Bog prikazuje u simbolima da bi prikazao svoj vjeran narod i njegovu dužnost u djelu Božjem na zemlji – da svijetli svojim karakterom koji treba biti sličan Kristu.
         Peta truba kada je trubila, Ivan je vidio da je pala jedna zvijezda koja je dobila ključ i otvorila studenac bezdana odakle je izašao dim, a iza toga skakavci... Ova zvijezda koja je pala je prije svog pada svijetlila, ali uslijed odbacivanja trubnog glasa s neba je postala pala zvijezda. Isto kao što su i nebeski anđeli postali pale zvijezde, ali prije svog pada oni su bili nosioci svjetlosti od prijestolja nebeskog. Ali ovi svjetski ljudi u svjetskim carstvima nisu nikada bili nosioci svjetlosti i baš zato ne mogu biti uzeti kao simbol zvijezda, pa neka kaže tko što hoće, ali ovo mogu potvrditi sa „Tako govori Gospod“ jer Biblija sama sebe objašnjava i ne treba nam Uriah Smith, koji se usudio mijenjati i knjige Duha proroštva i proizvoditi otrovno vino za sve 3 crkve ASD.
         Šesta truba je odriješila 4 anđela koji su bili vezani na velikoj rijeci Eufrat. Uriah Smith kaže: „rijeka Eufrat simbolizira ono carstvo čija je bila glavna rijeka, tj. Tursko carstvo. Četiri anđela su četiri glavna sultana u carstvu.“
         Odakle je on dobio ideju da tamo gdje je ta rijeka, ona mora predstavljati samo onaj narod koji živi oko te rijeke? Ako je tako, onda i šesto zlo se mora izliti samo na Tursku, zar ne? Znamo da tako ne piše u vezi Armagedona i šestog zla. Ili zašto je skoro uvijek u ovim trubama samo trećina bila uništavana i zašto da tako bude u svjetskim carstvima, a dobro znamo da je u pobuni na nebu Sotona prevario i povukao za sobom trećinu nebeskih anđela koji su prije svog pada bili nosioci svjetlosti od nebeskog prijestolja po drugim planetama. Ali svjetski ratoborni ljudi nisu nikada bili nosioci svjetlosti, nego osvajači naroda pod svoju vlast u rušenju drugih zemaljskih carstava. Pa zar oni da se prikažu kao zvijezda koja je pala i tada je uništavala trećinu?
         U lekciji od Reformne crkve ASD od 21. srpnja 2001. ima naslov „Sedma truba i Tajna Božja.“ Ovu trubu su vođe napravile u dva dijela. Za prvi dio nisu ništa uzimali iz Otk. 11,15-19. Uzeli su većinom da je Evanđelje tajna Božja - što je najviše bila glavna vijest u vezi raspetog i uskrslog Spasitelja, a i to su proročanstvo vođe tadašnjeg Božjeg naroda pokrili tamom, pa je tada to bila velika tajna Božja, a do Kristovog dolaska su mnogi proroci govorili o Njemu kao o Janjetu Božjem. A skoro 4 tisuće god. su prinosili žrtve koje su bile simbol dolaska Janjeta Božjeg na svijet. Zato kažem da je to bila tajna Božja u apostolsko doba. Pa možda su samo zato vođe uzeli kao tajnu sedme trube iz Otk. 10,7 gdje piše: „Nego u dane glasa sedmoga anđela, kad zatrubi, onda će se svršiti tajna Božja, kao što javi svojijem slugama prorocima.“ Tvrdo vjerujem da je ovdje riječ o tajni koja je zapečaćena u sedam gromova u Otk. 10,4., i o toj tajni su već govorili sluge Božje i proroci. Ta je tajna negdje u Bibliji, ono što je Ivan dobio naređenje da zapečati, ali da će biti otpečaćeno u vrijeme trubljenja sedme trube. U njegovim danima – godinama njegovog trubljenja - tajna koja je zapečaćena u 7 gromova ubrzo neće više biti tajna. Jedno hoću reći, sedam puta je zagrmjelo i u svakoj grmljavini je Ivan čuo neke riječi, ali ih nije smio napisati. Znamo da u vijesti prvog anđela, tj. u vrijeme objavljivanja vijesti prvog anđela, jedna od tajni što je bila zapečaćena je otpečaćena i tu je bio zapečaćen najduži period od 2300 dana i noći po Dan. 8,14. Nitko u prošlosti to nije mogao razumjeti jer nije bilo vrijeme za to.
         Ali u Otk. 10,4 je ostalo još 5 rečenica koje je govorilo 7 gromova. Kada je jedna po jedna grmljavina zagrmila, u svakoj grmljavini je Ivan čuo riječi. Dakle, jedan grom je otpečaćen u kojem je bio najduži rok ili period vremena nekog rada na nebu i na zemlji. Druga grmljavina je bila od 120 god. lutanja po duhovnoj pustinji i to po riječi u Dan. 9,26: „i kraj će mu biti s potopom.“ Tu su 120 godina lutanja po duhovnoj pustinji i to je isteklo i sada treba da se otpečati peta grmljavina, i ona je isto negdje u Bibliji, a o njoj su govorili Božje sluge i proroci. Eto, tu su te tajne koje će biti otkrivene sada u sedmoj trubi, koja trubi već od 1844. god. Hoću još reći da je vrlo moguće da je još jedna grmljavina otpečaćena, i ako je tako, što skoro vjerujem da je tako, to su 7 doslovnih dana pred završetak šestog zla, to je Armagedon, tj. Armagedon će početi čim naredba za ubijanje stupi na snagu i ona će trajati oko 7 doslovnih dana.
         I to je ona tišina na nebu oko pola sata po Otk. 8,1, a to je sedmi pečat kojeg su vođe ASD u sve tri crkve stavili u vrijeme kad Isus bude došao sa svojim svetim anđelima po svoj vjeran narod, i kako će mnoštvo anđela doći s Isusom i na nebu neće biti anđela da sviraju... Ali to nije istina i sedmi pečat se nikako ne može tamo staviti. Zato želim da se svaka proročka riječ stavi na njeno pravo mjesto. Jer kada svi vjernici sretnu Isusa u oblacima, pa tek od tada – svi zajedno smo se uzdizali 7 dana do prijestolja – kako to piše ses. White pod naslovom „Moje prvo viđenje“ u Ranim spisima ili u 1. Svjed. Nekoliko dana mora proći dok svi na zemlji ne vide Isusov dolazak prema zemlji. Ako o tome pročitamo kako se Isus pojavljuje od istoka kao mali crni oblak, pa kako će bezbožnici, kada se približi zemlji, od straha bježati pod gore i kamenje i reći će da padnu na njih i da ih sakriju od lica Isusa i Njegovog dolaska, zatim nebeski anđeli pjevaju pa prestaju pjevati, pa je tišina i Isus pogleda gore i moli se svom Ocu, zatim poziva mrtve vjernike da ustanu, onda opet nebeski anđeli pjevaju i sviraju još višim tonom... To je sve Isusov dolazak prema zemlji i koja se sve proročanstva u to vrijeme trebaju ispuniti prije nego svi vjernici sretnu Isusa u oblacima, pa tek od tada počinje 7 dana smo se svi zajedno uzdizali do prijestolja.
         Očigledno je da treba uzeti sve u obzir kod Isusovog dolaska prema zemlji; nikako se tu ne može staviti sedmi pečat – tišina na nebu oko pola sata. A drugo, za vrijeme svih 7 pečata, vjernici su na zemlji, a ne na putu za nebo. Ako pažljivo pročitamo u Ranim spisima, pod naslovom „Božja ljubav prema njegovom narodu“, tu ćemo razumjeti kada je tišina na nebu, a kada se nebeski anđeli raduju i pjevaju i sviraju. Tada ćemo bolje razumjeti zašto i kada će biti tišina na nebu oko pola sata, tj. 7 dana.
         Na armagedonskom bojnom polju će vjernici biti u velikoj nevolji, baš kako piše kod Dan. 12,1: „biće žalosno vrijeme, kakoga nije bilo od kako je naroda do tada.“ Razumijete li zašto će u to vrijeme biti tišina na nebu? U to vrijeme vjernici će vapiti Bogu za izbavljenje, kao Jakov kada je njegov brat s vojskom pošao da ga ubije. Vjernici će u to vrijeme živjeti bez posrednika pred pravednim Bogom. Pa zar se u to vrijeme nebeski anđeli mogu radovati i veseliti kad vjernici pate na zemlji? Učitelji Izraela, gdje su vam oči? Kako ste nas mogli učiti da će Armagedon biti na srednjem istoku, kad Ellen White piše za to vrijeme: „zemlja će biti bojno polje“, a ne Srednji istok. Ovdje ne želim objasniti u vezi Armagedona, jer to imam u drugim listovima koje sam već poslala u Europu, čije sam adrese imala, i u Australiju, Ameriku i Kanadu. Ali ses. White nije nigdje napisala da će Armagedon biti na Srednjem istoku, nego po zemlji, i objasnila je u vezi Armagedona i nitko nema izgovor, ni vođe, a ni mi članovi što smo slijepo slijedili svoje slijepe vođe. To moramo odmah ispraviti i moliti Boga za oproštenje kroz Kristovu prolivenu krv za nas grešnike, sada dok je Isus još u svetinji nad svetinjama pred Njegovim i našim nebeskim Ocem. Mi smo odgovorni i za cijeli svijet. Opet kažem, ako bismo pravilno razumjeli sedam truba, mi bismo pravilno razumjeli i 7 zala. Svijet bi do sada čuo opomenu i Krist bi već došao da odvede vjernike na nebo gdje je i On. Sotona je zaslijepio oči vođama ASD, a vođe su svojim članovima. I kao što je Sotona upotrijebio vođe protestantskih crkava da što veći broj zadrže u svojim crkvama, u kojima je trećina ljudi bila poubijana, a ostali su vršili djelo Sotone, slično tome naše vođe po Ez. 9. gl. ubijaju svojim smrtnim oružjem (otrovnim vinom) pune trijemove pobijenih.
         Vraćam se na 7 dana prema nebu do prijestolja. U tih 7 dana na putu do prijestolja, jedna subota se mora provesti na putu prije nego što će vjernici doći do prijestolja Božjeg, a stakleno more je pred prijestoljem (Otk. 4,6). Negdje u mojim listovima sam napisala da će ta subota na putu prema nebu biti provedena na mjesecu i da će netko tamo održati govor o svetosti sedmog dana subote radi onih koji su za vrijeme papstva držali prvi dan umjesto sedmog, misleći da drže sedmi dan subotu.
         Ovo vjernici moraju znati prije nego dođu pred Božje prijestolje gdje će prve subote proslavljati Tvorca neba i zemlje. Netko od odvojene grupe se odmah protivio jer je prihvatio od mudraca ove zemlje da je mjesec bez života i kao velika pustinja Sahara gdje se ne živi. Ali ako bi ovo što kažu mudraci ovog svijeta u vezi mjeseca bilo istina, bi li Bog u Otk. 12,1 u simbolu prikazao svoju čistu crkvu da stoji na mjesecu kakvog su objasnili današnji mudraci ovog svijeta, koji su slični mudracima pretpotopnog svijeta?
         Netko od vjerne braće iz odvojene grupe me je zapitao: „Znate li tko će govoriti na mjesecu u vezi subote?“ To mi je bilo prvi put da sam dala odgovor i on je bio jako iznenađen. Rekla sam: Prorok Daniel - „i ostaćeš na dijelu svom...“ (Daniel 12,13). Prorok Daniel je jedan od one 24 starješine koji su pali pred Janjetom kad je otvaralo 7 pečata. (Otk. 5,8.9). Slično tome čitamo i kada je zatrubila sedma truba 1844. god. kad je Isus prelazio iz svetinje u svetinju nad svetinjama, tada su isto 24 starješine pale na svoja lica i poklonile se Bogu, jer tada Krist prima svoje carstvo – svoj vjeran narod opran u Njegovoj krvi. Vjerujem da mnogi neće moći prihvatiti ovo u vezi subote na mjesecu, ali vjernici će biti iznenađeni u vezi mjeseca jer ne proučavaju stvaranje ove zemlje.
         Kada je Stvoritelj neba i zemlje i nebeske svjetlosti pogledao svoja djela stvaranja, On je rekao: „Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma. I bi veče i bi jutro, dan šesti.“ (1. Moj. 1,31). Ako bi mjesec stvarno bio onakav kako su ga današnji mudraci opisali - kao suhu pustinju i bez života – bi li Bog stvarno rekao da je sve što je stvorio veoma dobro? Pa ipak, svatko ima pravo da vjeruje ili da ništa ne vjeruje.
         „Tada odgovori Gospod Jobu iz vihora i reče: Ko je to što zamračuje savjet riječima nerazumno? Opaši se sada kao čovjek; ja ću te pitati,a ti mi kazuj. Gdje si ti bio kad ja osnivah zemlju? kaži ako si razuman. Ko joj je odredio mjere? znaš li? ili ko je rastegao uže preko nje? na čem su podnožja njezina uglavljena? ili ko joj je metnuo kamen ugaoni? Kad pjevahu zajedno zvijezde jutarnje i svi sinovi Božji klikovahu... Jesi li sagledao širinu zemaljsku? kaži ako znaš sve to.
Koji je put ka stanu svjetlosti? i gdje je mjesto tami... Jesi li ulazio u riznice snježne? Ili riznice gradne jesi li vidio, koje čuvam za vrijeme nevolje, za dan boja i rata?... Možeš li svezati miline vlašićima? Ili sveze štapima razdriješiti? Možeš li izvesti južne zvijezde na vrijeme? Ili kola sa zvijezdama njihovijem hoćeš li voditi? Znaš li red nebeski? možeš li ti uređivati vladu njegovu na zemlji?... ko će izbrojati oblake mudrošću, i mjehove nebeske ko će izliti..? (Job 38. gl.) S poštovanjem L. G.